Ispravnost ukazanja i duše u čistilištu

Pri vrednovanju ukazanja, recimo i marijanskih, treba razlučiti koje ukazanje je pravo, a koje nepravo. Kod izravnih osjetilnih i mimoosjetilnih ukazanja, nakon što smo prostudirali tijek ukazanja, razlučivanje biva lakše. 

Ali ako se radi o pomiješanim ukazanjima, a posebno ako se vrednuje dok još traju, vrednovanje ispravnosti ukazanja zna biti često vrlo teško. To je zato što su kod pomiješanih ukazanja predavane informacije s niže razine, pa dakle propuštamo određene netočnosti. Čak se mogu vremenom pokazati i određene manje neistine, jer su se pod utjecajem ljudske volje promijenili uvjeti za daljnji razvoj pa se on pokazao drugačiji no što se prvotno reklo.

Iz dostupnih kontakata duša iz čistilišta s ljudima očito je da neke duše u čistilištu djeluju u okviru Božjeg plana na osjetljive ljude. Bog dušama u čistilištu nekada omogućava da uzrokuju različita viđenja, sugeriraju misli pa i sudjeluju u pomiješanim ukazanjima. Mogu u nekim slučajevima čak u okviru Božjih nakana inicirati slikovne doživljaje. Budući da duše u čistilištu nisu duhovno pročišćene, te su dakle opterećene nepotpuno očišćenim mišljenjem, prenose te svoje nazore i u tijek pomiješanih ukazanja pa tako dolazi do pogrešaka u predavanim informacijama.

Pri tome te duše u čistilištu imaju dojam da djeluju dobro za Božju stvar. Kako god, njihovi pogrešni nazori i nastojanja uzrokuju određenu zbrku kod ljudi, uključujući i vidioca. Time što često svojim djelovanjem nisu postigli pozitivne učinke, proživljavaju trpljenje, čime se poučavaju i usavršavaju, pa dakle i čiste.

Možemo smatrati, da je prvotna Božja nakana, da duše u čistilištu promjene nazor, što se dešava s pratećim trpljenjem. To znači da Bogu nije stalo prije svega do toga da čovjek u čistilištu bude kažnjen za svoje grijehe protiv Božjeg reda, nego da spozna ispravni nazor.

Ova stvarnost dobiva na početku trećeg tisućljeća novi značaj. U ovom vremenu, kada vjera, posebno pod lošim djelovanjem sredstava javnog priopćavanja, stalno sve više opada, sve više će dolaziti do društvenih, gospodarskih i političkih problema, tako da će nevjernici i površni vjernici više osjećati svoju nemoć. Stoga će se oslanjati na različite prognoze i ukazanja te u njima tražiti svoj spas. Osim toga u ovo će se nemirno doba, koje nastaje, kod više ljudi razvijati osjetljivost za komunikaciju s duhovnim bićima i dobivanje spoznaja iz informacijskog polja. Zato će rasti broj pomiješanih ukazanja.

U većoj mjeri doći će do izražaja ljudi, čije su duše u čistilištu, a koji su već za života na zemlji nastojali utjecati na druge ljude, često i neodgovarajućim i farizejskim pristupom. Stoga treba u budućnosti biti oprezan prema različitim ukazanjima i s brižnošću dijeliti pomiješana ukazanja na prava i neprava.

Prava pomiješana ukazanja, premda mogu sadržavati određene netočnosti, su korisna, jer vode do ljubavi, dobra, istine, pokore i obraćenja u duhu Božjem. Neprava pomiješana ukazanja mogu biti inscenirana ne samo negativnim duhovnim bićima nego i dušama u čistilištu na niskoj duhovnoj razini, a da toga vidjelac nije ni svjestan. Takva ukazanja vode do ozbiljne štete za čovjeka, premda se u tim informacijama pojavljuju pozivi na molitvu, obraćenje i post.

Ali ako se u ukazanju pojavi samo jedna važna pogreška, proturječje s vjerskim ili moralnim naukom Crkve, vrednovanje se odmah može zaključiti kao negativno. Očito je da pogreška mora biti tumačena vjerno, kao direktna posljedica ukazanja. Ta štetna informacija ne smije dakle proizlaziti iz osobnih nazora vidioca ili čak iz dojma ljudi bliskih vidiocu, koji informacije često iskrivljuju.

No značajna teškoća s identifikacijom ispravnosti ukazanja nastaje kada se među informacijama koje vidjelac vjerno tumači nađu informacije koje su netočne ili pogrešne, ali je sporno jesu li važne ili nisu. Tu treba brižno ispitivati daljnje informacije i posljedice ili plodove ukazanja. Ali često je teško i nakon dužeg vremena dospjeti do jasnog zaključka. Slična situacija može nekada nastati u teologiji. Naprimjer kod odlučivanja je li određen prijestup Božjeg reda lagani ili teški grijeh, a tek Bog to može definitivno odlučiti.

Napomena: Razmotrimo, naprimjer, situaciju da duša u čistilištu ima u okviru čišćenja mogućnost djelovati na osjetljivog vidioca i izazvati ukazanje. Recimo da je već na zemlji takav čovjek, u proturječju s Koncilom i stajalištem pape, osjećao kao neispravno dopuštanje okretanja oltara prema ljudima. Sada kada je taj čovjek u čistilištu nastoji u dobroj namjeri utjecati na osjetljive ljude na zemlji da se okrenutost oltara vrati u prvotni položaj. Ako je takav čovjek bio tijekom života fanatičan, djeluje tako i iz čistilišta, a pod utjecajem tvrdoće poruka vidjelac izazove ozbiljna proturječja među ljudima i pobune protiv crkvene vlasti. Onda to postaje nepravo ukazanje premda su u tom ukazanju pozivi na molitvu i obraćenje.

Ako se to nastojanje duše u čistilištu za poboljšanje, provodi oprezno, pokorno i s taktom, možemo govoriti o pozitivnom ukazanju. To je zato što su u takvom ukazanju daljnje poruke pozitivne, a ono što je kritizirano opisano je kao nebitno.