Istinitost ekstaze Vicke prilikom ukazanja u Međugorju

U nizu zemalja je bio prikazivan televizijski film „Čudesna ukazanja“ koji je snimio novinar Arthur C. Clark. U tom filmu autor pokušava prirodnim putem objasniti tajanstvene pojave pri marijanskim ukazanjima. Nažalost ta objašnjenja su sa gledišta fizike, optike i medicine prilično neozbiljna. Upoznajmo slučaj ekstaze Vicke u Međugorju.

Karakter pojave prema autoru filma: Prilikom ukazanja Djevice Marije četvorici vidioca u Međugorju ( 14. siječnja 1985) učinio je vozač kamiona Jean Luis slijedeći pokus. Prema očima Vicke je usmjerio karate zahvat sa dva ispružena prsta. Vicka je, prema njegovim riječima, na ovaj potez izmaknula glavu i žmirnula. Nakon ukazanja je navodno rekla, da se u tom trenutku prepala jer se bojala da će Djevici Mariji ispasti mali Isus iz naručja.

Autor filma je ustvrdio da se ne radi o ekstazi nego o svjesnoj reakciji te nadalje izrazio sumnju da je Vicka nastojala ovo tumačenje prikriti laganjem.

Video snimak jednu sekundu nakon naznačenog karate udarca

Primjedba: Svjesna reakcija žmirkanje očnim kapcima može prilikom ugrožavanja nastati kada oko registrira promjenu pokreta ili promjenu veličine predmeta za 1´ (za jednu ugaonu minutu). Na udaljenosti 20 cm od oka radi se o promjeni od 0,06 mm.

Budući su se prsti ruke Jeana Luise kretali prema oku na udaljenosti barem 40 cm, moglo je oko registrirati osječaj ugroženosti na toj udaljenosti pri promjeni položaja od 0,12 mm. Prilikom pomaka prsta u smjeru prema oku (krivulja A) takav mali otklon u pomicanju prsta je mogao vrlo lako nastati. Tada su naredbu iz mozga za zatvaranje kapaka dobili očni mišići kapaka při uobičajenoj brzini prijenosa informacije u nervima od 25 m/s i dužini nerva između mozga i kapaka od oko 10 cm za 1/250 sekunde. To je desetina vremena između dvije susjedne slike na videokameri. Dakle početak zatvaranja kapaka, ako bi se radilo o svijesnoj reakciji, bi došao u razdoblju između slika broj 0 i broj 1. Ali stvarno, početak zatvaranja kapaka (krivulja B) je „došao“ dvije slike kasnije.

Zašto je došlo do tog kašnjenja? Radi razjašnjenja pratimo krivulju A. Na sve četiri slike koje prikazuju poziciju prsta u blizini kapaka je očito, da se prst ne dotiče kapaka. Na slici označenoj brojem 3 je udaljenost od kapaka oko 8 mm. Ali treba si posvijestiti da videokamera snima sliku svaku 1/25 sekunde. A kada provučemo kroz točke sa različitom udaljenosti prstiju od kapaka krivulju (provedemo interpolaciju) ustanovimo da je najbliža udaljenost između prsta i oka prije slike broj 3. Dapače na osnovu interpolacije možemo smatrati da je udaljenost bila nula, te da je došlo do doticanja krajem prstiju u oblasti kapaka. Dakle žmirkanje je prema ovoj pretpostavci izazvano direktnim doticajem prsta. Pa i kada do direktnog doticaja ne bi došlo može žmirkanje biti izazvano naglim narušavanjem elektromagnetskog polja od strane krajeva prstiju u okolici mišića kapaka. Dakako postoje i daljnji razlozi radi kojih je moglo stvarno doći do doticaja.

Razmotrimo pokret glave. S obzirom na pokret prsta prema oku došlo je do otklona glave od oko 14 mm. Taj pokret je nastao za približno 1/50 sekunde. Ovaj otklon je „trajao“ oko 4 slike a potom se glava vraćala u prvotni položaj. Kada bi taj pokret glavom nastao u vezi sa osječajem ugroženosti, glava bi se počela otklanjati doduše nešto kasnije nego što je počelo zatvaranje kapaka, ali vremensko kašnjenje bi bilo s obzirom na tri puta dulje nervne trase do mišića koje pokreću glavom samo 1/80 sekunde. To je trećina vremena između susjednih snimaka, tako da bi pokret glave trebao nastati u razdoblju snimanja slike označene brojem 1. Stvarno je ali nastao četiri slike kasnije, što isključuje mogučnost, da je bio prouzročen reakcijom na ugroženost.

Navedeni nesklad se može obrazložiti time, da je do kontaktnog doticanja stvarno došlo, te je preko prstiju glava dobila impuls ka otklonu od oko 14 mm. Radilo se o elastičnom udaru, čije reakcije pokazuje određeno kašnjenje. Tu pretpostavku pojačava i stvarnost, da se glava Vicke, budući je udar bio vođen ka lijevom oku, okrenula lagano udesno.

Nadalje je također važno, da se glava Vicke odmah vratila nakon otklona od 14 mm u prvotni položaj. Naime, kada bi pokret glave bio rezultat ugroženosti, glava se ne bi vratila u prvobitni položaj nego bi se otklonila daleko više. To znači, da mišići, koji drže glavu, nisu dobili iz mozga svijesnu naređbu za otklanjanje glave, nego su svojom elastičnošću vratili glavu u prvotni položaj. Mali otklon i povratak glave u prvotni položaj također pokazuju da se nije radilo o svijesnoj reakciji izazvanoj osječajem ugroženosti.

Što se tiće dodatnog obrazlošenja Vicke, informacija navedena u filmu je također neistinita. Naime nakon ukazanja su vidioci otišli a gospodini koji su bili zainteresirani za test su trenutak poslije pozvali Vicku i pitali je da li se nečega uplašila? Odgovorila je da nije. Nadalje su od nje ustrajno tražili, da se sjeti, da li prilikom ukazanja nije bilo nešto izvanrednog? Vicka je rekla da je ovog puta Gospa držala u naručju malog Isusa te da joj je također palo na pamet, da joj ne bi mali Isus ispao iz naručja. Vicka je tek kasnije saznala za testiranje. Ali gospoda su počela širiti vijest da se vidjelica Vicka prestrašila navedenog pokreta a obrazložila to time, da se prestrašila, da ne bi Djevici Mariji mali Isus ispao iz naručja.

Zaključak: Iz vremenskih ovisnosti dobivenih iz videosnimka i toka događanja je očito, da se kod Vicke radi o potsvjesnoj reakciji, što također jednoznačno potvrđuje nepromjenjeni izraz lica na svim slikama. Konačno to potvrđuje i izjava Vicke da to ugrožavanje nije registrirala. Predloženo obrazloženje reakcije Vicke i drugih pojava u navedenom videofilmu je zasnivano na naivnim razmišljanjima bez i najmanjeg uzimanja u obzir običnih fizikalnih i biofizikalnih znanstvenih spoznaja.

RNDr. Ing. František Mraček, Csc.

František Mraček (rođen 12.4.1934) je završio matematičko fizikalni fakultet Karlovog univerziteta u Pragu u struci teoretska fizika i postigao titulu RNDr. (Doktor prirodnih znanosti). Nadalje je pohađao Češku visoku tehničku školu u Pragu, specijalizaciju precizna mehanika i optika te postao diplomirani inžinjer strojarstva. Znanstvenu titulu Csc. (Kandidat znanosti) je dobio za dugogodišnje istraživanje prijenosa slike putem slikotvornog lanca u moždani centar. Pomoću eksperimenata je matematski opisao neke ovisnosti kod transformacije slike na sitnicu oka, što je omogučilo veće shvačanje prijenosa slike ljudskim okom. Priznato mu je više od 30 pronalazaka sa svjetskim prioritetom. Konstruirao je nove optičke elemente, koji su omogučili kvalitetniju izvedbu filmskih, televizijskih osvjetljavajučih i laserskih sistema. Od mladosti se zanimao za determiniranost i slobodnu volju čovjeka kao i za utjecaj fizikalnog djelovanja na psihiku čovjeka.